Praznina

Osećam prazninu. Šta da uradim, šta da napišem, kome da se obratim? Kao da sam bez cilja. Kao da, dok sam bila u krugu problema i straha i beznadja da sam bila sigurnija. Imala sam cilj. Znala sam šta neću, znala sam šta mi je višak, šta mi je teret. Sada ne znam za štaНаставите читати „Praznina“

Gde sam?

Kako izgleda sreća? Kako izgleda zadoviljstvo? Zaboravljam… Osetim na par trenutaka dok me moj pas gleda sa ljubavlju i iskrenošču sa kakvom to samo pas ume. Kad stavi glavu na moju butinu ili kad samo zuri u mene. Ja sam njen svet. I ona je moj. Prodje još jedna nedelja. Mlitava, spora… Jos jedan danНаставите читати „Gde sam?“

Evo me…

Borba, nemoć, letargija… U stvari ništa od toga. Najgore je kad čekaš da dani prodju. Tek tako, samo da prodje. Bez mog uplitanja, samo da vreme prodje i da dodje sledeći dan, i sledeći, i sledeći… Samoća je i dalje tu. Osećam i neku nepravdu. Ali puno nas je na stubu, bez razloga, možda bašНаставите читати „Evo me…“

Povratak

Život je jedan. I svi ga živimo najbolje što možemo. Verujte, svi! I oni najbolji i oni najgori. Svi ispoljavaju i žive najbolje što mogu. Pa tako i ja. Trudim se, stvarno se trudim. Da shvatim sebe, da shvatim druge. Ponekada mi ide, a nekada baš i ne… ali trudim se. Obično sam mirna iНаставите читати „Povratak“

Дизајнирајте овакво веб-место уз помоћ WordPress.com
Започни