Toliko toga

Nekada ne znam kako prodje dan. Ne znam šta sam u tom danu uradila, da li sam jela, oprala zube, pročitala nešto, razgovarala sa nekim… Uglavnom dan prodje nekako rutinski, bez mog uplitanja. A ne volim to. To nije dobro. Jedan nam je život, jedan je dan koji traje, i koji prodje. Nemam snage. NeНаставите читати „Toliko toga“

Društveno biće

Koliko je to specifično, koliko je čovek životinja, u najsuptilnijem smislu. Mi smo stvoreni za čopor. Ne može se preživeti ako smo sami. Ko god da je oko nas, treba nam emocija, bilo kakva, treba nam tudj dah, tudje reči, tudje telo, da bi lakše podneli svoje. Kad smo u nekoj krizi, prvo se okrenemoНаставите читати „Društveno biće“

Kako dalje kad nema dalje?

Blago onima koji su spokojni, blago onima koji su srećni, blago onima koji imaju nekoga pored sebe, blago deci, blago odraslima. Blago svima! Nemam ništa, ceo život je otišao u jednom pravcu, a evo mene u drugom, u drugom životu, sama… I preispituješ se stalno, da li sam pogrešila, da li sam trebala biti nežnijaНаставите читати „Kako dalje kad nema dalje?“

Дизајнирајте овакво веб-место уз помоћ WordPress.com
Започни