Mogu sve

Neki ljudi su mirni, povučeni. Neki ne žele ili ne umeju da se probijaju za sebe ili svoje. Neki neće. To je u čoveku, i ja to razumem. Opet, sa druge strane, ima i onih koji su jako sposobni, jako prodorni i hvataju svaku priliku za napredak, uspeh, poznanstvo. Bila sam jaka. I sad samНаставите читати „Mogu sve“

Dangubljenje

Znate li šta znači dangubiti? Reč koju sam kao mladja čula, pa dugo vremena nisam i juče, jedan deka sedi u parku na klupi, prolazi žena i pita ga šta radi a on onako veselo:“ Evo dangubim!“ I setih se ja tog preslatkog izraza, iz Banata, ne znam mu poreklo ni ništa, ali mi seНаставите читати „Dangubljenje“

Jednostavan život

Život je u suštini jednostavan. Zašto se svi toliko trudimo da ga zakomplikujemo? Uvek! Od pre nego što se rodimo tu su analize, provere, brige. Pa porodjaj! Strašno nešto. A onda tek stižu pelene, dojenje, spavanje, grčevi, da li napreduje… Pa koji vrtić- škola- fakultet… Pa devojka- dečko, pa posao, i opet sve u krug.Наставите читати „Jednostavan život“

Dobro sam

Kad udare teške i tužne i nezamislive stvari izgubimo se. Ne znamo više ni ko smo, ni gde smo. Ko nam je prijatelj, ko poznanik, kome da se obratimo a kome ne. Sve se promeni. Ja sam se razvela. Posle dvadeset i šest godina. I sve se promenilo. Kao da sam ceo život bila nečijaНаставите читати „Dobro sam“

Prilagodjavanje

Često se u životu moramo prilagodjavati. Novim nekim uslovima. U kući, na poslu, na ulici. Novim pravilima u sabraćaju, novom rasporedu kanala na kablovskoj… I prilagodimo se, na nešto pre, na nešto kasnije. Ali se vremenom na većinu stvari naviknemo. Medjutim, ima nekih stvari koje se teško podnesu. Moj pas i ja smo trenutno izmedjuНаставите читати „Prilagodjavanje“

Tata

Jako ličim na tatu. Imam karakter na tatu. Hladna sam na tatu. Sve svoje sobom nosim- na tatu. A nismo bili mnogo bliski. Da dok sam bila mladja, sećam se odlazaka u ribarnicu. Tata, brat i ja, obilčno nedeljom, na pijacu u bloku 44. I onda brat i ja, gledamo ribe kroz one okrugle velikeНаставите читати „Tata“

Bez reči

Ostajem bez reči. Od toliko emocija, tuge, besa, nemoći… ostajem bez reči. Juče sam bila u hitnoj. Pritisak skočio, od stresa i otišo u nebesa. Nikakvo disanje, lekići nisu pomogli. Ništa mi mnogo ni tamo nisu pomogli. Do duše lepo su me ispregledali, sve je ok. Da se javim svom lekaru…Dadoše mi neku tableticu iНаставите читати „Bez reči“

Ljubomora

Ima raznih vrsta ljubomore. Naravno. I ni jedna vrsta nije dobra. Ljubomora generalno nije dobra i treba je izbegavati. I kod drugih i kod sebe. Sta kad se javi onako nenadano, iznenada. Ona suptilna i tanana ljubomora? Ima i toga! Ljubomora prema nekom odnosu dvoje ljudi, prema nežnosti izmedju majke i deteta, prema zaljubljenima kojiНаставите читати „Ljubomora“

Rođendani

Danas neki rodjendani… Moj brat. Mladji sedam godina, i toliko i neodgovornji, ludji, jednostavno mladji. Svi mladji su uvek nekako opušteniji, valjda mi, starija deca u porodici imamo neku odgovornost prema tim mladjim bićima koja dodju i potpuno nam poremete život, a mi toga tada ni svesni nismo. Moj brat je stigao slučajno. Svakako jeНаставите читати „Rođendani“

Дизајнирајте овакво веб-место уз помоћ WordPress.com
Започни